Skip to content
Home » Blog » Dron – regulativa, mogućnosti i privreda

Dron – regulativa, mogućnosti i privreda

Upotreba dronova u Srbiji je, kao i u svetu doživela pravu ekspanziju i rapidno se broj letelica na našem nebu povećava. Može se reći, u Orvelovom stilu, da su bespilotne letelice prekrile nebo nad Srbijom!

Naravno, kako je ovo nova vrsta tehnologije, a sa sobom donosi ogromne mogućnost, potencijal, kapital (u vidu zarade, a i košta puno, da se ne lažemo), ali naravno i zloupotrebu, potrebno je ozbiljno pristupiti novom fenomenu i regulisati ga tako da svi budu bezbedni i da nesmetano uživaju svoja prava.

Njen najveći potencijal leži u modernizaciji, ubrzanju, olakšavanju ali i revoluciji naše privrede, ali o tome nešto kasnije…

Ova tema bića obrađena i kroz podcast koji će osnivač PraviLaw vebsajta voditi, uz sagovornike iz ove oblasti koji imaju višegodišnje iskustvo u pilotiranju dronovima . Ali više informacija na tu temu biće kroz nedelje koje nam dolaze, sada se dobro pripremite jer sledi jedan realtivno obiman tekst.

DRON i REGULATIVA

Početak 2020. godine, za ljubitelje upravljanja bespilotnim letelicama, obeležava novi pravilnik koji januara stupa na snagu i već u februaru njegove odredbe počinju da se primenjuju – u pitanju je Pravilnik o bespilotnom vazduhoplovstvu.

Opravdanje za donošenje ovog Pravilnika ogleda se u tome što je neophodno propisati bliže uslove za bezbedno korišćenje bespilotnih vazduhoplova, njihovo razvrstavanje, evidentiranje, održavanje, kao i radi određivanja uslova koje lica, koja koriste i upravljaju bespilotnim vazduhoplovima, moraju da ispune. Upravo sve to nam donosi pomenuti Pravilnik i najmudrijim među nama donosi ogromne mogućnosti.

Kategorije +/-

Prvenstveno je neophodno razvrstati bespilotne vazduhoplove po kategorijama kako bi lakše shvatili regulativu. Dakle letelice se dele u sledeće kategorije zavosno od maksimalne mase na poletanju (MTOM):

  • kategorija 1 – obuhvata bespilotne vazduhoplove čija je maksimalna masa na poletanju manja od 0,9 kg;
  • kategorija 2 – obuhvata bespilotne vazduhoplove čija je maksimalna masa na poletanju od 0,9 kg do 4 kg (ne uključujući 4 kg);
  • kategorija 3 – obuhvata bespilotne vazduhoplove čija je maksimalna masa na poletanju od 4 kg do 25 kg (ne uključujući 25 kg);
  • kategorija 4 – obuhvata bespilotne vazduhoplove čija je maksimalna masa na poletanju od 25 kg do 150 kg.

Ono što je takođe važno radi razumevanja teksta u nastavku jesu takozvani “rejoni“. Dakle, rejon leta bespilotnog vazduhoplova je deo vazdušnog prostora u kome bespilotni vazduhoplov leti, a koji se nalazi iznad:

  • Neizgrađenog i nenaseljenog područja u kome nema ljudi, osim operatera bespilotnog vazduhoplova (rejon I);
  • Izgrađenog, ali nenaseljenog područja u kome postoje građevinski objekti koji nisu namenjeni za stalni život ljudi, ali u kome je moguće povremeno kraće zadržavanje ljudi (rejon II);
  • Naseljenog područja, u kome postoje građevinski objekti namenjeni za stalni život i boravak ljudi (rejon III);
  • Gusto naseljenog područja, urbane ili centralne gradske zone, kao i svih područja na kojima se okuplja veliki broj ljudi (rejon IV);

Evidencija

Vođenje evidencije i potuni uvid u vazdušni prostor kao i kretanje po njemu, naše nebo čini daleko bezbednijim. Ovo je od velike važnosti naročito za vlasnike dronova, jer im se ovime osigurava letenje, te se i štite od zloupotreba. Naravno, neophodno je zaštiti sredinu iznad koje lete bespilotni vazduhoplovi, kao i sve one koji potencijalno mogu biti ugroženi njihovim delovanjem.

Evidenciju vazduhoplova u Srbiji vodi Direktorat civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije (u daljem tekstu: Direktorat). U okviru ove evidencije, upisuje se sledeće:

  • Svi bespilotni vazduhoplovi koji pripadaju kategorijama 3 i 4 (videti gore u podnaslovu “Kategorije +/-“);
  • Bespilotni vazduhoplovi koji pripadaju kategoriji 1 ili 2 koji se koriste za:
    – letenje na visinama većim od 100 m;
    – letenje u blizini aerodroma;
  • Letenje na horizontalnoj udaljenosti većoj od 500 m od operatera bespilotnog vazduhoplova;
  • Letenje iznad ljudi;
  • Letenje u blizini ljudi;
  • Letenje u uslovno zabranjenoj zoni;
  • Letenje noću;
  • Izbacivanje tečnosti ili predmeta ili nošenje spoljnog tereta koji nije element strukture bespilotnog vazduhoplova.

Upis u Evidenciju vazduhoplova vrši se na zahtev vlasnika bespilotnog vazduhoplova ili na zahtev korisnika bespilotnog vazduhoplova, a po ovlašćenju vlasnika.

Šta nam je potrebno od dokumentacije kako bismo se upisali u evidenciju?

Ovim pitanjem se bavi član 5. Pravilnika ->

Potreban nam je pre svega dokaz o plaćenoj carini ako je vazduhoplov proizveden u inostranstvu, odnosno overena pismena izjava vlasnika ako je vazduhoplov proizveden u Republici Srbiji.
Potom, uputstvo proizvođača za korišćenje bespilotnog vazduhoplova, na srpskom ili na engleskom jeziku.
I jedna od najvažnijih stvari koja nas pravno osigurava ali nam i donosi obaveze – ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koja se upotrebom bespilotnog vazduhoplova pričini trećim licima, u skladu sa zakonom kojim se uređuje obavezno osiguranje u saobraćaju.

Za bespilotni vazduhoplov koji pripada kategoriji 4 (onaj dron čija je maksimalna masa na poletanju od 25 kg do 150 kg) podnosilac zahteva je dužan da dostavi Direktoratu tehničku dokumentaciju na osnovu koje može da se utvrdi sposobnost vazduhoplova za bezbedno letenje, kao i da omogući izvođenje demonstracionog leta uz prisustvo ovlašćenog službenog lica Direktorata.

Na osnovu zahteva za upis u Evidenciju vazduhoplova i dokumentacije koja je gore pobrojana, te i nakon zdravstvenog uverenja za određene kategorije (dalje u tekstu), Direktorat izdaje uverenje o evidenciji, u skladu sa propisom kojim se uređuju razvrstavanje vazduhoplova, znaci državne pripadnosti, oznake registracije i obavezni natpisi vazduhoplova.

Zanimljivo je da su vlasnici dronova u obavezi da obezbede da se njihove letelice održavaju u skladu sa uputstvima proizvođača. Ovo je čak propisano i samim Pravilnikom, što dodatno dokazuje determinisanost zakonopisca da bezbednost pri upotrebi bespilotnih letelica podigne na najviši mogući nivo.

Dozvoljena visina i udaljenost letenja u Srbiji

Maksimalna dozvoljena visina leta bespilotnog vazduhoplova je 100 metara iznad tla, osim ako je Direktorat prethodno odobrio da se let obavi na većoj visini i ako je izvršena alokacija vazdušnog prostora.

Drugim rečima, ako je deo vazdušnog prostora privremeno izdvojen ili privremeno rezervisan od strane jedinice za upravljanje vazdušnim prostorom (najčešće lokalne) u skladu sa zahtevom korisnika, može se odobriti let iznad 100 metara visine

Direktorat ovo odobrenje donosi u zavisnosti od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, uzimajući naročito u obzir rejon iznad koga se planira letenje, kategoriju vazduhoplova i njegove tehničke mogućnosti i opremljenost.

Kada je reč o horizontalnoj udaljenosti, maksimalna dozvoljena horizontalna udaljenost bespilotnog vazduhoplova od rukovaoca bespilotnog vazduhoplova je 500 metara, osim ako je Direktorat prethodno odobrio da se let obavi na većoj horizontalnoj udaljenosti i ako je podnosilac zahteva dostavio odgovarajuću procenu rizika.

Naravno dolazimo do onog dela koji se najradije krši ili vešto zaobilazi


ZABRANE – gde sve nije odnosno jeste dozvoljeno upravljati dronom

Zabranjeno je letenje bespilotnim vazduhoplovom iznad ljudi!

Naravno, uvek postoji ono OSIM – Direktorat može da odobri letenje iznad ljudi ako je u pitanju bespilotni vazduhoplov kategorije 1 čija maksimalna brzina ne prelazi 19 m/s (metara u sekundi), odnosno koji ne može postići kinetičku energiju veću od 80 J (džula).

Takođe, dozvoljeno je upravljanje letelicom koja leti u blizini ljudi, ali takođe se mora pridržavati konkretnih odredbi:

Operater bespilotnog vazduhoplova je dužan da obezbedi da horizontalna udaljenost bespilotnog vazduhoplova od drugih ljudi ne bude manja od 30 m. Naravno, uz dozvolu Direktorata, može se odobriti letenje bespilotnog vazduhoplova u blizini ljudi, odnosno na udaljenosti manjoj od 30 m, ali ne manjoj od 5 m, ali pod jasno definisanim slučajevima:

  • Ako je u pitanju bespilotni vazduhoplov kategorije 1;
  • Ako je u pitanju bespilotni vazduhoplov kategorije 2 koji ima i koristi tehničke mogućnosti za letenje brzinama manjim od 3 m/s (npr. funkcija „low speed mode”).

Dakle dron mora biti horizontalnom linijom udaljen od ljudi 30 metara ili više! Osim ako drugačije nije dozvoljeno od strane nadležnih organa.


Značajni infrastrukturni i drugi objekti – upravljanje dronovima pored istih

Nije dozvoljeno korišćenje bespilotnog vazduhoplova na horizontalnoj udaljenosti manjoj od 500 m od objekata Narodne skupštine, Vlade, Generalnog sekretarijata predsednika Republike, republičkih i pokrajinskih organa državne uprave i lokalne samouprave, Vojske Srbije, sudova, javnih tužilaštva, stranih diplomatskih predstavništva, kao i od značajnih infrastrukturnih objekata u oblasti energetike, saobraćaja, telekomunikacija i vodosnabdevanja, osim ako je vlasnik, odnosno operater bespilotnog vazduhoplova pribavio odobrenje vlasnika ili korisnika objekta.

Dakle, nije dozvoljeno korišćenje, upravljenje ili letenje dronova iznad institucija od visokog državnog značaja, gde bi njihova zloupotreba mogla da ugrozi bezbednost države ili njenih građana.

Ova odredba, može se reći po snimcima koji se veoma često mogu naći na raznim blogovima, YouTube kanalima ili televizijama (a naročito na onim sa nacionalnom frekvencijom), je najčešće prekršena odredba ovog Pravilnika, te PraviLaw tim i konsultanti za bespilotne vazduhoplove Vas ohrabruju da ovu odredbu poštujete u što većoj meri.

REJONI – letenje u rejonima

Ova tema biće naročito bitna kada se otpočne sa DRON DOSTAVOM, odnosno kada brza pošta uvede usluge dostave dronovima (Da, zvuči kao 5. (peti) element, ali je to budućnost koja nas zapravo očekuje).

Ako su ispunjeni drugi uslovi propisani ovim pravilnikom, letenje bespilotnih vazduhoplova koji pripadaju kategoriji 1 ili 2 može da se odvija u svim rejonima, a letenje bespilotnih vazduhoplova koji pripada kategoriji 3 može da se odvija u rejonima I i II.

Šta to znači?
Dronovi čija je maksimalna masa na poletanju od 0,9 kg (ili manja) pa do 4 kg mogu leteti iznad kako naseljenih mesta svih oblika (gusto ili retko naseljena) tako i iznad nenaseljenih mesta, dok dron čija je maksimalna masa na poletanju od 4 kg do 25 kg, može leteti samo iznad neizgrađenog i nenaseljenog područja u kome nema ljudi ali i iznad područja u kome postoje građevinski objekti koji nisu namenjeni za stalni život ljudi (npr. napuštena gradilišta)

Bespilotni vazduhoplov koji pripada kategoriji 3 može da se koristi u rejonima III i IV samo ako to prethodno odobri Direktorat.

Dakle, dron čija je maksimalna masa na poletanju od 4 kg do 25 kg, može leteti uz odobrenje Direktorata iznad gusto naseljenog područja, urbane ili centralne gradske zone, kao i svih područja na kojima se okuplja veliki broj ljudi.
Ovo će biti veoma ključno kada dostave dronovima postanu realnost.

Bespilotni vazduhoplov koji pripada kategoriji 4 (mase preko 25kg pri poletanju) može da se koristi samo i jedino u rejonima I i II.

Noćni letovi nisu dozvoljeni osim ako Direktorat nije dozvolio noćni let.

Nije dozvoljen prevoz ljudi, životinja i opasne robe bespilotnim vazduhoplovom.

Nije dozvoljeno upravljati bespilotnim vazduhoplovom sa ili iz objekta u pokretu, niti upravljati sa više bespilotnih vazduhoplova istovremeno.

Izbacivanje tečnosti i predmeta iz bespilotnog vazduhoplova, kao i nošenje spoljnog tereta koji nije element strukture i opreme tog bespilotnog vazduhoplova nije dozvoljeno bez prethodnog odobrenja Direktorata.


Dužnosti lica koje upravlja dronom

Dolazimo do onog glavnog, koje obaveze ima lice koje upravlja dronom!

Rukovalac dronom dužan je da pre svega obezbedi da let dronom ne ugrožava život, zdravlje i imovinu ljudi i da ne narušava javni red i mir. U obavezi je da ga koristi na način kojim se obezbeđuje poštovanje pravila letenja koja su propisana Pravilnikom o bespilotnom vazduhoplovstvu. Da upravlja dronom u granicama prostora u kojem mu je dozvoljeno obavljanje letova – zavisno od kategorije drona, rejona i ostalih gore nabrojanih faktora, kao i da se o svemu tome pre poletanja informiše. Neophodno je da za vreme letenja bude dostupan nadležnoj jedinici kontrole letenja radi eventualnog prekida leta.

Od velike je važnosti, kako bi svi bili bezbedni, počevši od samog operatera drona, preko prostora i svih u prostoru u kojem se dron kreće, pa do samog drona, da se proveri ispravnost drona pre samog poletanja. U slučaju neispravnosti ili kakve nezgode/štete pričinjene neispravnim dronom, biće pozvan na odgovornost. Ovo podrazumeva proveru ispravnosti sistema bespilotnog vazduhoplova, kao i proveru količine pogonskog goriva, odnosno stanje baterija. Takođe, radi dalje bezbednosti, mora se proveriti da sva oprema drona, uključujući predmete i spoljni teret, bude na odgovarajući način pričvršćena!
Kao glavna stavka kada je reč o bezbednosti, lice koje upravlja dronom ne sme da bude pod uticajem alkohola ili psihoaktivnih supstanci, niti u takvom psihofizičkom stanju koje ga onemogućava da bezbedno upravlja bespilotnim vazduhoplovom.


Pravni i zdravstveni preduslovi za rukovanje dronom

Lice koje je operater bespilotnog vazduhoplova mora da bude punoletno lice, koje je zdravstveno sposobno i koje je položilo proveru znanja koje je neophodno za bezbedno korišćenje bespilotnih vazduhoplova.
Za dronove kategorije 1, kada nije potrebna bilo kakva dozvola Direktorata, lice koje upravlja ovom vrstom drona nije dužno da polaže proveru znanja, niti da ispunjava zahteve koji se tiču zdravstvene sposobnosti propisane Pravilnikom. Može da bude maloletno lice starije 15 godina, odnosno mlađe od 15 godina ako se prilikom upravljanja bespilotnim vazduhoplovom nalazi pod neposrednim nadzorom punoletnog lica.


Isprave i dokumenti koje rukovalac dronom mora da poseduje pri izvođenju letova

Prilikom upravljanja dronom operater mora pri sebi da ima:

  • Potvrdu o položenoj proveri znanja – zavisno od kategorije drona (da li mu je za određenu kategoriju neophodna potvrda – videti član 22. Pravilnika);
  • Odobrenja Direktorata – zavisno od kategorije drona, rejona i drugih uslova;
  • uputstvo proizvođača za korišćenje bespilotnog vazduhoplova, u štampanom ili elektronskom formatu;
  • dokument kojim se dokazuje zdravstvena sposobnost operatera bespilotnog vazduhoplova – odgovarajući zdravstveni pregled (videti član 21. Pravilnika)

Prijava nastale štete

Ukoliko dođe do prouzrokovanja štete prilikom upotrebe drona, koju je rukovalac načinio samim dronom i time ugrozio ili je mogao da ugrozi bezbednost vazdušnog saobraćaja, kao i bezbednost lica i imovine, vlasnik, odnosno korisnik drona je dužan da prijavi Direktoratu ili nadležnim organima, neposredno po saznanju o događaju, a najkasnije 72 sata od njegovog nastanka.


Pomenuti Pravilnik ne odnosi se na dronove čija je maksimalna masa na poletanju (MTOM) manja od 0,25 kg, pod uslovom da njihova maksimalna brzina ne prelazi 19 m/s i da ne mogu da postignu kinetičku energiju veću od 80 J


DRON , PRIVREDA I POTENCIJAL

Kao što je već pomenuto na početku teksta, dronovi zaista mogu uticati na promenu privrede. Samo treba zamisliti koliko može da je ubrza, da je modernizuje, da je usmeri ka nekoj sferi koju još nismu u stanju ni da zamislimo.

Dron dostava

Dron dostava (delivery – o ovoj temi o kojoj može da se piše toliko da jedan blog članak definitivno nije dovoljan.

Kompletna promena u privredi povukla bi za sobom niz novih regulativa koje bi morale da urede ovu industrijsku sferu. Zajedno s tim javiće se i škole za praktičnu ali i teorijsku obuku novih pilota (rukovaoca). Možda se bude razvilo i u posebnu naučnu granu – samo su neka od predviđanja mnogih, ali i PraviLaw tima.

Ove letelice definitivno u sebi poseduju neverovatan potencijal i bilo bi potpuno neodgovorno ne uzeti u obzir i posvetiti im se pre dolaska njihovog doba u kome će postati dominantne.

Pišite nam svoje vizije o dronovima u komentarima i veliko hvala na čitanju!

Autor: Tadija Mitić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *